Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Imao je promociju sabranih djela, a u to vrijeme se rastao od žene, živio kod Mandića u nekom brdu. I nosio je neku bijelu kesu u kojoj su bila njegova sabrana djela. Vozili smo se u automobilu negdje periferijom Beograda i on je izišao na ulicu osvijetljen nekom lampom koja se čas palila, čas gasila. Uputio se ka vrhu brda. I malo-pomalo, sa tom bijelom kesom, njegova se prilika smanjivala. Na kraju smo gledali samo tu bijelu točkicu od te plastične kese i ona se ugasila. Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac. Da je on stalno usamljen sa svojim knjigama. Takav je bio Kiš. Otišao je u neki podstanarski dio u to doba – potpuno sam. Osim veliki pisac, Kiš je bio i veliki šarmer, u svojim knjigama vrlo nježan, a kao pojava energičan tip. Nikome nije praštao. Govorio je uvijek istinu javno na tribinama. Bio je uvijek brdo koje se valja.

Lordan Zafranović
Iz intervjua za dnevni list „Danas”

Popularni postovi s ovog bloga

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

(Ne)prilagođen

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni