Venecija

Još samo u ovom kršu iznad grada
Živi sjećanje na vrijeme
Kad su venecijanski majstori – obično u zimu,
Dok u stablu manjka soka i smole – dolazili
U Hercegovinu krčiti čemprese i munike:

Od njihovih mramornih kičmi, lađama bi, poslije,
Tesali jarbole, koji su još dugo mirisali na raspilano drvo
Prije nego bi u sebe upili mirise mora i plovidbe.

I samo zimi,
Kad se studene bure spuste u grad,
Čujem glasove mornara
Što, u predahu između dvije oluje,
Razgovorom oživljavaju
Beskonačnu čežnju za toplinom doma.


Elvedin Nezirović, „Venecija”

Podržite blog fake poet klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni:

Podržite blog fake poet klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni:

Popularni postovi s ovog bloga

Ja ne biram ono što imam

Život je širi od svakog propisa

Otkako te ne volim

Rusija

Ponekad dolazim, ponekad odlazim

Mnoge smo i mnogo voljeli

Ja sam za tom ženom skakao, glavačke, u mutnu vodu Dunava

Amsterdam

Provincijalka