U Istri sam našao mir

Branka Mihajlović (Radio Slobodna Evropa): Na koji način je rat u 90-tim prisutan u Vašoj knjizi?

Mirko Kovač: Prisutan je kroz sudbine, kroz likove, kroz moje vlastite doživljaje. Pogotovo poslije rata u Bosni, izvirali su likovi koji mene, inače, ljube. Danilo Kiš je imao običaj reći: „Pa ti više doživiš za jedan dan, nego mi za, ne znam koje, vrijeme”. Zapravo, kroz moju kuću u Rovinju prošao je veliki broj ljudi. To su sudbine. To su priče. To su bili moji prijatelji. Oni su otišli po svijetu. Od Amerike, Kanade, Norveške... ne znam gdje sve. Mnogi su umrli već tako mladi, kao jedan divni pjesnik Dubravko Brigić, koji je bio voditelj na sarajevskoj televiziji. Zatim Mustafa Ibrulj, moj bliski prijatelj koji je opremao moje knjige koje su izašle u Izdavačkoj kući Svijetlost u Sarajevu. Njega sam vozio u Italiju, negdje u Peruđu. On je poslije godine dana umro. Dakle, to su te sudbine, to su te priče. To je taj rat. Ne bih volio pisati o ratu na način na koji to pravi ratna literatura, već pišem kroz likove, kroz sudbine i kroz ono što sam doživio.

Branka Mihajlović (Radio Slobodna Evropa): Šta Vas je to smirilo?

Mirko Kovač: Mislim da su to već i neke godine kada pisac svodi svoju životnu bilancu, kada raspravlja sam sa sobom. Nema više onog mladalačkog žara i žestine, nego gole konstatacije i činjenice. I što je za mene bitno, a to je lijepo pisanje i proza koja mora imati svoj estetski nivo. U Istri sam našao mir. To mi je iskreno bila i želja, jer sam vidio da ne možemo ništa učiniti da promjenimo tok povijesti u ovim našim čudima zemaljskim. Onda je pisanje jedini izlaz.

Iz intervjua Mirka Kovača za Radio Slobodna Evropa, 2011. g.

Popularni postovi s ovog bloga

Igračka vjetrova

Tihe čiste devojke u pamučnim haljinama

Kada Jelena dođe na more

Nitko i ne pomišlja da bi još koliko sutra među nama mogli da prorade noževi

Kako imenovati Srebrenicu

Šta se dogodilo sa onim sjajnim ljudima, tako darežljivim i nasmejanim

Razgovori sa Smojom

Krug se zatvara

Novac je naprosto došao, a prvo je trebalo da napravim nešto