Ranjeni i ludi


Dosta sam dugo šarao svijetom
Samoću liječio kvantitetom
Na putu sreo ljude, ranjene i lude
I više put' opečene, i u strahu nedorečene

Zato ne jebem više jeftini kliše
Da se samo o onoj pravoj piše
Pa zar nijedna pjesma, nijedan stih
Za onih milijun pogrešnih koje su bile tu, kad nisam imao nju

Kad sam vikendom stajao na rubu
I kad je nedjelja zjapila ko crna rupa
Meni su neprave pružile ruku
I poljupcima odvukle do jutra

Nisu bile glupe, vjeruj mi
Svaka je znala
Kad nema velike ljubavi
Dovoljna je i mala

Nisu bile glupe, vjeruj mi
Svaka je znala
Da šutnja je zlato i da riječi se troše
Možda to nije to ali nije ni loše

Kad nema velike ljubavi
Dovoljna je i mala


Hladno pivo, „Ranjeni i ludi”

Popularni postovi s ovog bloga

Katolička vera je, kao i svaka vera, krivotvorenje prirode

Béla Hamvas - Najveće istine su lake i proste i čiste i uvek se smeše

O Andriću

Charles Simić - Poezija je odbrana individualnosti

Igor Varga - Ljeto

Ivo Andrić - Sunce

Igračka vjetrova

Druga pesma o darovima