Ribe


A mogli bi se spustiti dole u luku
dok grad još spava i ne pravi buku
pripremiću nam udice
popio sam lijekove, ruke se ne tresu više

Dugo nisam bio voljen

Nakon kiše ribe grizu kao lude
toliko te volim da se pomalo i bojim
može li život stvarno postati bajka
tvoje me usne kao sunce griju

Dogovor je dogovor

Sve što ulovimo mi pozdravimo
pa zagrlimo, poljubimo i vraćamo u more

Ponovi ono svoje

I ribe su jednom izašle iz vode
izgubile škrge i dobile noge

Gledamo kako bljeskaju peraje
ribe sretne dubine
i struje vam lake

Volim tvoje lude priče
zaboravim na vrijeme
uvijek si bila bistrija od mene


Damir Urban​, „Ribe”

Popularni postovi s ovog bloga

Katolička vera je, kao i svaka vera, krivotvorenje prirode

Béla Hamvas - Najveće istine su lake i proste i čiste i uvek se smeše

O Andriću

Charles Simić - Poezija je odbrana individualnosti

Igor Varga - Ljeto

Ivo Andrić - Sunce

Igračka vjetrova

Druga pesma o darovima