Ribe


A mogli bi se spustiti dole u luku
dok grad još spava i ne pravi buku
pripremiću nam udice
popio sam lijekove, ruke se ne tresu više

Dugo nisam bio voljen

Nakon kiše ribe grizu kao lude
toliko te volim da se pomalo i bojim
može li život stvarno postati bajka
tvoje me usne kao sunce griju

Dogovor je dogovor

Sve što ulovimo mi pozdravimo
pa zagrlimo, poljubimo i vraćamo u more

Ponovi ono svoje

I ribe su jednom izašle iz vode
izgubile škrge i dobile noge

Gledamo kako bljeskaju peraje
ribe sretne dubine
i struje vam lake

Volim tvoje lude priče
zaboravim na vrijeme
uvijek si bila bistrija od mene


Damir Urban​, „Ribe”


Podržite blog fake poet klikom na neku od reklama, unapred smo zahvalni: