Kapriciozna buđenja


Jer znao sam šta volim:
dvanaest carinika koji te uvijek ogole
žamor djece u dvorištu
pančevačke ulice u kojima stanuje smrt
tvoje nesrećno djetinjstvo
savršene pokrete usana i zglobova
mađarsko groblje
sve tvoje hirove 
čak i tvoja flertovanja sa drugima
vajanje parazita i tričavu tematiku srebrnjaka
stvari i ljude koje si prećutala 
uvjerljivo
stvarno
i prelijepo
tvoj vječiti bijeg od svijeta 

ali 
kapriciozna buđenja
nisam znao da zavolim
nisam junak takvih filmova
„Ljudi se bude bez oružja” 
pjevao je Raičković
ljudi se bude zaljubljeni
nagi
čisti
a ti nisi znala
da u svakom bijegu 
arterije zaborave na smrt
a krvni sudovi nauče da vole
i nekoga drugog osim sebe.


Igor Varga, „Kapriciozna buđenja”

Podržite blog fake poet klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni:

Podržite blog fake poet klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni:

Popularni postovi s ovog bloga

Ja ne biram ono što imam

Život je širi od svakog propisa

Otkako te ne volim

Rusija

Ponekad dolazim, ponekad odlazim

Mnoge smo i mnogo voljeli

Ja sam za tom ženom skakao, glavačke, u mutnu vodu Dunava

Amsterdam

Provincijalka