Kapriciozna buđenja


Jer znao sam šta volim:
dvanaest carinika koji te uvijek ogole
žamor djece u dvorištu
pančevačke ulice u kojima stanuje smrt
tvoje nesrećno djetinjstvo
savršene pokrete usana i zglobova
mađarsko groblje
sve tvoje hirove 
čak i tvoja flertovanja sa drugima
vajanje parazita i tričavu tematiku srebrnjaka
stvari i ljude koje si prećutala 
uvjerljivo
stvarno
i prelijepo
tvoj vječiti bijeg od svijeta 

ali 
kapriciozna buđenja
nisam znao da zavolim
nisam junak takvih filmova
„Ljudi se bude bez oružja” 
pjevao je Raičković
ljudi se bude zaljubljeni
nagi
čisti
a ti nisi znala
da u svakom bijegu 
arterije zaborave na smrt
a krvni sudovi nauče da vole
i nekoga drugog osim sebe.


Igor Varga, „Kapriciozna buđenja”

Popularni postovi s ovog bloga

Igračka vjetrova

Tihe čiste devojke u pamučnim haljinama

Kada Jelena dođe na more

Nitko i ne pomišlja da bi još koliko sutra među nama mogli da prorade noževi

Kako imenovati Srebrenicu

Razgovori sa Smojom

Šta se dogodilo sa onim sjajnim ljudima, tako darežljivim i nasmejanim

Krug se zatvara

Novac je naprosto došao, a prvo je trebalo da napravim nešto