Paprena


Činilo se da je nježna,
Zagledana, tužna, snena,
Al’ je bila paprena.

To je bio krivi dojam,
Koludrica za moj pojam,
Lica uvijek zamišljena,
Put joj bijela, put spaljena,
Al’ je bila paprena.

Volio sam je sve više
Ispod snijega, zatim kiše,
Voljela me je sve manje,
To je bilo strašno stanje.

Samo dragi Bog će znati
Da li mi je bila vjerna,
Uzorita, čista, smjerna,
Al’ je bila paprena.


Arsen Dedić, „Paprena”

Popularni postovi s ovog bloga

Igračka vjetrova

Tihe čiste devojke u pamučnim haljinama

Kada Jelena dođe na more

Nitko i ne pomišlja da bi još koliko sutra među nama mogli da prorade noževi

Kako imenovati Srebrenicu

Šta se dogodilo sa onim sjajnim ljudima, tako darežljivim i nasmejanim

Razgovori sa Smojom

Krug se zatvara

Novac je naprosto došao, a prvo je trebalo da napravim nešto