Meni se dušo od tebe ne rastaje


nije važno odakle sam
sve dok znadeš kuda putujem
deralo me sedam mora
gorka kora ljute nevolje
to što brodi ne mogu da prevale
covjek umije

meni se dušo od tebe ne rastaje

tamo gdje se vali lome
ostavljaju prostor otvoren
ispada se vrlo lako
no se zato teško uspinje
moj se napor odbija od stijene
hridi kamene

meni se dušo od tebe ne rastaje

i wouldn't have believed it
you move me to poetry you do
speaking freely anyone who studies
us from various points of view
will find that we resemble mildew
in everything we do

sorry babe it's the way how you treat me too


Branimir Džoni Štulić, „Meni se dušo od tebe ne rastaje”


Podržite blog fake poet klikom na neku od reklama, unapred smo zahvalni: