Meni se dušo od tebe ne rastaje


nije važno odakle sam
sve dok znadeš kuda putujem
deralo me sedam mora
gorka kora ljute nevolje
to što brodi ne mogu da prevale
covjek umije

meni se dušo od tebe ne rastaje

tamo gdje se vali lome
ostavljaju prostor otvoren
ispada se vrlo lako
no se zato teško uspinje
moj se napor odbija od stijene
hridi kamene

meni se dušo od tebe ne rastaje

i wouldn't have believed it
you move me to poetry you do
speaking freely anyone who studies
us from various points of view
will find that we resemble mildew
in everything we do

sorry babe it's the way how you treat me too


Branimir Džoni Štulić, „Meni se dušo od tebe ne rastaje”

Popularni postovi s ovog bloga

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Kada Jelena dođe na more

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni