Šapat u Međugorju


Za Stanislavu

U tri ujutro u jednoj međugorskoj kavani 
žene su za stolom zapjevale Bilećanku.
Netko je rekao:
vino je dokaz da Bog postoji.
Ja sam rekao: 
nije bitno postoji li Bog,
ja mu ne vjerujem.
Ali ako pišem tu riječ,
ništa strašniju od drugih riječi,
početnim velikim slovom
možda dajem suprotan iskaz.
Volim udobnost svojih cipela
i to je već previše ljubavi.
Pola kilometra od brda ukazanja 
tamanio sam dokaze za postojanje Boga,
čašu po čašu, strpljivo, temeljito.
Pjesma je tekla kao vino.
Vino je pjevalo poput zatočenika.
Nitko nas ne smije otkriti.
Mi smo tajna, šapućeš mi, budi tih, šuti,
uvrijedit ćeš ljude, opet si pijan,
tetatralan, nisi svet, ti si samoća,
nisi okupio nepobjedivu vojsku tužnih,
nisi stvorio naranče, nisi, nisi me volio.


Marko Tomaš, Šapat u Međugorju”
Iz zbirke „Crni molitvenik”, Algoritam, Zagreb, 2015.

Popularni postovi s ovog bloga

Igračka vjetrova

Tihe čiste devojke u pamučnim haljinama

Kada Jelena dođe na more

Nitko i ne pomišlja da bi još koliko sutra među nama mogli da prorade noževi

Kako imenovati Srebrenicu

Razgovori sa Smojom

Šta se dogodilo sa onim sjajnim ljudima, tako darežljivim i nasmejanim

Krug se zatvara

Novac je naprosto došao, a prvo je trebalo da napravim nešto