Samoća

Samoća nije kada sediš sam u zatvorenoj sobi,
Samoća nisu beli hladni zidovi,
Samoća nije sadržana ni u jednom trenutku
Provedenom u tišini noći.

Samoća je prazan list papira,
Samoća su klonule glave,
I prekinuta nit snova,
Samoća je mnoštvo ljudi
I buka od koje ne čuješ ni samoga sebe.

Samoća je napad na uspravan hod,
Samoća je blatnjava maska na licu
I teška reč u lošem vicu.


Jablan Hikmet, „Samoća”
Iz knjige „Gnoza tame”, Crna kuhinja, 2014.

Popularni postovi s ovog bloga

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Kada Jelena dođe na more

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni