Niska bisera


uvijek se vraćam ulicama sa kojih si potekla
u jesenja predvečerja osjenčanih bora
znam da me iščekuješ svakim treptajem
ispod naslaga paučine u lažnom obilju
ljepota je kao parfem ide za tobom
diskretno a zatim naglo otvara sva vrata
i ostavlja te zbunjenu
jer nitko ne dolazi
jer nitko ne zna da se sama
ne možeš
izvući

na tragu bez spoznaje
na tragu bez svjetlosti
znam da me očekuješ u nisci bisera
rascvjetali vinovnici jetkih uboda
ne dopiru do tvoga srca
iako
tavore na dnu protekcije
poput mumija
temeljito ispunjeni besmislom

ako ostane išta za nama
ako preostane nešto i za nas


Branimir Džoni Štulić, „Niska bisera”

Popularni postovi s ovog bloga

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Kada Jelena dođe na more

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni