Trg heroja


Pamtim taj ulaz, kuću s tri balkona,
I mutno svjetlo na stubištu u dnu,
U prizemlju je bila gostiona,
Tu sam jednom upoznao nju.

Gleda me blijedo, nepoznato lice,
Kroz mokro staklo, nejasno, u snu,
Zvono bez glasa, krletka bez ptice,
Ona više ne stanuje tu.

- Ona je često mijenjala adrese
I nema za vas poruke.
- Ne, nemam ništa da joj se prenese.
U vrtu zrele jabuke.

Bila je jesen šezdeset i osme
I ništa poslije o njoj ja ne čuh,
Trgom heroja šeću samo sjene,
Ona više ne stanuje tu.


Arsen Dedić, „Trg heroja”

Podržite blog fake poet klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni:

Podržite blog fake poet klikom na reklamu ispod, unapred smo zahvalni:

Popularni postovi s ovog bloga

Ja ne biram ono što imam

Život je širi od svakog propisa

Otkako te ne volim

Rusija

Ponekad dolazim, ponekad odlazim

Mnoge smo i mnogo voljeli

Ja sam za tom ženom skakao, glavačke, u mutnu vodu Dunava

Provincijalka

Žena dijete