Jedna od onih bez naslova


Ukradi konop strpljivo,
Ispleti čvor po čvor,
Dobro zaveži tako, svaki pokret moj
Žicom zategni tanki gospodski vrat

Sve što možeš izbjegni, otmi mi zrak
Uguraj tijesno u mini kutiju šibica
Pošalji nas poštom na kraj svijeta

Sada me poništi, sve mane izbroji
Sada me poništi, izmisli novoga mene

Pa se potrudi da nitko nikad ne sazna
Gdje vodi naš trag, ni novu adresu,
Najmanjih ljudi
Zalijepi nas žešće u vatru šećera i dima
Ušapni korak nek pršti tišina
Nek prsne tišina

Sada me poništi...

Ukleši svijet za mene u mrežu ludila i mijene
Da zapnem kad krenem i padnem na tebe

Sada me poništi...


Damir Urban, „Jedna od onih bez naslova”

Popularni postovi s ovog bloga

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

(Ne)prilagođen

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića