O Ottu Weiningeru

Weininger. I njegova nastojanja da karakteristične osobine malograđanina koje slijede iz njegova vrlo svojstvena manjinskog položaja - takve je u Beču očito mogao vrlo dobro upoznati - predstavi kao židovske. Ubojita budalaština koja je naišla na prilično brojne sljedbenike; najviše užasava njezina crta utjelovljena u brutalnoj mržnji, u toj sluganskoj svijesti o udesu, bolesti koja nije ni najmanje židovska već vrijedi upravo za manjinske malograđane. To je ono zastrašujuće prepuštanje usudu koje žurno vodi pod krvnikovu sjekiru. Pa Auschwitz je sa svojim groznim plamenom u tom pogledu takoreći samo očistio zrak. U svjetlu aušvickoga plamena Weininger se doima samo kao iznimno perverzan kapo koji u slobodno vrijeme, osim što to čini drugima, muči i samoga sebe.


Imre Kertész, „Dnevnik s galije

Popularni postovi s ovog bloga

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

(Ne)prilagođen

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića