Odar u arki snova

Mnoštva čuče »negdje«: u Evropi, svijetu.
Mom je tijelu dosta da se klupko skupi.
Trošno, lomilo se predugo u kretu.
Sad je zadovoljno u šutnji, u rupi.

Rado gledam s plahte svoj grob ili odar.
Rado mislim da već odavno sve minu.
Možda žut u licu, bojom kože modar
obvijam se tamom, gutam trpko slinu.

Molio bi čovjek da sve nije prošlo.
Sada je sve pusto. Ni cilja ni mete.
Tim je možda i sve za najbolje došlo:
čemu da se živi pokojnika sjete?

Na struni, na slami, ja toliko težak
derem plahtu, buncam, obaram pokrivač.
Što sam danas zbačen nego tromi ležak,
svoje duše i svog živa bila skrivač?

No još traju sile što nisu ni svjesne.
U snu tamnom s maštom ja plovim na brodu.
A još u polusnu tajne sile nesne
trzaju se gipko, drže me u hodu.

U snu i polusnu jošte traje nada.
Čudno, tu sam pjesme svekolike spreo.
Tu mi sviće želja: krenimo do grada.
Sve sam glasne ptice tu čuo i sreo.

U snovima vječne ptice pjesme glase.
I u snima kliču žive ptice jave.
Skorup zvuka kroz san skidam tiho za se.
Takav mi je zajam zalog jasne slave.

Rado u snu slušam ptice, kišu, more,
vjetre. A u polju slušao sam šapat
trave i stabala. Kroz bubnjić i pore
primam zbirku zemlje, slušam glazbu kapat.

Ne tražim. Ne čekam. Suviše sam skroman.
Privijam se bogu, bivam mrtva klada.
Iz mraka će teći glasovi, a loman san
će nove mete gibanja da sklada.

Sve je to san nagi, crno noćno ruho.
Putanja je k sebi. Povratak iz vira.
U tišini niče jezgro bića, uho.
Žudim k vrelu šutnje. Meni treba mira.

Ovaj odar, to je istin put života.
Neznan noćni pokop još blista od slika.
Ujedinjuju se pustoš i divota:
krevet, kobna bolest, strast je bolesnika.

Niče pređa pjesme: ne htjeti, a biti.
Pada sirov kamen navaljen vrh grudi.
U praznini mraka spliću se sve niti.
Događaj je kad se čovjek bistar budi

i svježinom iz dna toplo čelo kiti.


Tin Ujević, „Odar u arki snova”

Popularni postovi s ovog bloga

Katolička vera je, kao i svaka vera, krivotvorenje prirode

Béla Hamvas - Najveće istine su lake i proste i čiste i uvek se smeše

Charles Simić - Poezija je odbrana individualnosti

O Andriću

Igor Varga - Ljeto

Igračka vjetrova

Druga pesma o darovima

Ja ne biram ono što imam