Jutro

Pritvoren prozor sadrži lice
nad poljanom mora. Lepršava kosa
prati meki ritam mora.

Ne postoje sećanja na to lice.
Samo prolazna sjena, kao od oblaka.
Sjena je vlažna i meka poput pijeska
u nedirnutoj udubini, u praskozorje.
Ne postoje sjećanja. Samo šapat
taj glas mora pretvoren u sjećanje.

U praskozorje voda meka od zore,
natopljena svjetlom, razvedrava lice.
Svaki je dan pod suncem čudo,
van vremena: slana ga svjetlost prožima
i miris živa morska ploda.

Ne postoje sjećanja na to lice.
Ne postoji riječ da ga obuhvati
ili pridruži proteklim stvarima. Jučer,
s uskog je prozora nestalo
kao što će začas nestati, bez tuge
i ljudskih riječi, nad poljanom mora.


Cesare Pavese, „Jutro”

Popularni postovi s ovog bloga

Igračka vjetrova

Tihe čiste devojke u pamučnim haljinama

Kada Jelena dođe na more

Nitko i ne pomišlja da bi još koliko sutra među nama mogli da prorade noževi

Kako imenovati Srebrenicu

Šta se dogodilo sa onim sjajnim ljudima, tako darežljivim i nasmejanim

Razgovori sa Smojom

Krug se zatvara

Novac je naprosto došao, a prvo je trebalo da napravim nešto