Bolesnik voli i takav površan optimizam

- No, kako je? Sad je bolje, zar ne?
- Bolje, bolje. Mnogo bolje. Već gotovo sasvim dobro. Hvala vam,
doktore.
- No, vidite! A kad ozdravite, nešto ćete nam svirati.
- Hoću, doktore, vrlo rado. Hvala vam... - odgovorio sam neočekivano ganut.
Rukovao se sa mnom, srdačno, i još uvijek sa širokim osmijehom punim zdravih zubi. Ali ipak, učinilo mi se, nešto manje vedrim nego na početku. Možda je na nj bacilo sjenu moje ganuće.

Taknula me njegova ljubeznost i obazrivost, koju redovno ne možemo tražiti od ljudi sviklih da po svom zvanju vječito gledaju ljudskoj patnji i smrti licem u lice. Shvatio sam: ono о sviranju rečeno je samo zato da se, kao usput, kaže ono »kad ozdravite«. A ono »kad ozdravite« uključuje u sebi prećutnu tvrdnju, ljubeznu a savršeno bezobveznu: »ozdravit ćete«. - Hvala mu i za to. Bolesnik voli i takav površan optimizam.


Vladan Desnica, „Proljeća Ivana Galeba”

Popularni postovi s ovog bloga

Trpanjske elegije

Pesma iz meseca maja

Kasno je za ljubav

Neko drugo more

Divlji badem

O Vukovaru s Momom Kaporom

Bio je to najbolji poljubac u celom mom životu