Povijest duša

Kako ljudi možete koračati cestom, kako možete sanjati i razgovarati, pa od toga da ništa ne ostane? Kamo prolaze Vaša vjerenja i Vaši brakovi, Vaši porodi i Vaše smrti? Šta biva uopće od Viših događaja? Zar se oni popisuju samo u krštenice ili sudske spise, ili pogibaju nečujnom smrću u uhu snishodljivih ispovjednika ili ljekara " uredovne tajne"? - Gdje vi polažete svu prošlost i sadašnjost svojega srca? - Sakrivate li je, barem Vi koji ste sretniji i bogatiji, u blaga koja moljac troši, u zlatne prstenove i narukvice, u biserje, u dragulje, u škrinjice od sedefa, u portrete i skupe kipove? Nemam ni duhankese od svjetskih dobara: sve sam svoje hartije pogubio putem od Londona do Makarske: ali čini mi se da imam samo rizmu bijela papira, pa da, sa malo krvi u srcu i mastila u bočici, našaram cijelu jednu povijest moje duše i mojih slutnja, tragediju Survane Urvine. A htio bih da jedanput budem sretan i miran, pa da barem to iz sebe stresem, jer bi to možda ( plodnosti, najveća radosti ljudskog duha!) bilo još moje najbolje. I kakvu bih tek sumornu priču mogao izložiti u ovome gradu - Spljetu- gdje pod konac strahovitog rata ne vidjeh jošte nijednog ranjenika. Volio bih onda svoj mali grobni spomenik- hum nad tolikim sanjarijama i obmanama- više nego najraskošniji duh ljubi vilu s maslinom i sivim magarcem. Razumijem i kitu cvijeća u čaši vode, i običnu krunu nad krstom od drveta.


Tin Ujević

Popularni postovi s ovog bloga

Trpanjske elegije

Pesma iz meseca maja

Kasno je za ljubav

Neko drugo more

Divlji badem

O Vukovaru s Momom Kaporom

Bio je to najbolji poljubac u celom mom životu