Maske

Na sve strane, svakim putem neke crne, teške maske. Gdje su duše? Gdje su misli?
Na sve strane samo maske.
Kao u nekoj zamci laži, uzalud se duh koprca. Među brojem tih masaka, gdje je pravo ljudsko lice, gdje je prava božja duša?
Moja majka nije majka, moje sestre nisu sestre , a muškarci počivaju u hladnoći i u vlazi.
Gore nego tmaste magle, tuđe maske tište, tište. A putnik se, drumom pita:
- Je li ovo tijelo moje? - Ova prazna laka hrpa? - I nije li duša samo sjenka i sablast sa koprenom?


Tin Ujević

Popularni postovi s ovog bloga

Kada Jelena dođe na more

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Ljubomir Erić - Savremeni ljudi ne umeju da vole