Djevičanstvo ruku

Imaju ruke razvojne krize, faze i sezone,
nekada brze na djelo kao munja, nekada same,
onda ruke samožive svih ruku što se klone,
ruke prijegora, tihe, bez reklame.

Ima ruku što su potoci na kojima lopoč cvjeta,
druge su ruke lotosi procvali u lepezu.
Ima promjena ruku kad grč u šaku lijeta,
drugih ruku što ledom opisuju jezu.

Imaju ruke slikara i ruke mirnih pisara,
kao sobe u koje osim dana ne ulazi niko.
Ima ruku žuljevitih i bolnih nadničara,
gdje se na kružnice slova radenik gledati sviko.

Moje su ruke kao iz naćava gdje se tijesto mijesi,
moje su ruke tijesto u očekivanju kvasa.
I malo podrobnosti nehajne ruke resi,
pa niti javno se ističe na njivi utješna brazda spasa.

Ima ruku što nose satove i rukavice,
golih od iskona prema naporu što se grče.
Ima ruku što žele biti ogledalo, bijelo i okruglo lice,
ali ih nabiru čisla i mrlje od pera mrče.

Ruke bezbrižne, jeste li zvijezda, cvijet, rašlje, rijeka, ili grad kuća?
svakako jedno hladovito i hirovito mjesto
s bljescima, s pragom djeda, s plijesni i pjevom usred pruća -
gdje se golubice spuštaju kao na prijesto.


Tin Ujević, „Djevičanstvo ruku”

Popularni postovi s ovog bloga

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

(Ne)prilagođen

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni