Patriša Hajsmit nije umrla nasilnom smrću

                             
Ubjeđivao bih te
zašto ne treba ubijati mrave i
zašto ne treba ubijati bubamare
mada sam do sada slučajno ubio jednu
što me sa onim ubijenim mišem na podu porodične kuhinje
čija inteligencija zasjenjuje ljudsku rasu
može svrstati u one koji su dvaput ubili
osim ako ne računamo 
cvjetove
nespretno i grubo otkinute
nedužne cvjetove pored puta

pod mojim rukama, pak, nije umrlo mnogo toga

više sam ih pojeo
više sam ih progutao
ubijene u klaonicama
nepreglednim poljima
izvađene iz plavetnila mora
slasno oglođao svaku kost
i nije me sram da priznam
da je većina bila vrlo ukusna
ali, počeo sam da se molim onome najvećem žderaču 
gore na nebu ljudske nesvijesti
jer volio bih da neko najzad pojede i mene
prije nego što to uradi vrijeme

pritom, Patriša Hajsmit nije umrla nasilnom smrću
niti se poezijom liječi osteoporoza, alchajmer
a kamoli izgubljena ljubav od prije šezdeset i nešto godina
već se samo zamagljuje tuga

ali se pod tvojim osmijehom
zaustavlja vrijeme i
otvara sajam iskrenosti
i mogao bih željezom i staklom
vaditi oči gardistima i generalima
koji to ne vide 
u pauzama između obroka
u pauzama između ratova.


Igor Varga,  „Patriša Hajsmit nije umrla nasilnom smrću”
Fotografija: Anka Zhuravleva

Popularni postovi s ovog bloga

Kada Jelena dođe na more

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Ljubomir Erić - Savremeni ljudi ne umeju da vole