Od svih načina...

Od svih načina
mi smo najmanje birali živjeti 
marginalno-

u sjenama svega što se zbiva
kao začetak dana čijom se svjetlošću budimo
kao rashuktana pučina sa svim svojim mjenama
koja ne traži svrhe, koja ne propitkuje zašto

čovjek je jedini zabrinut.

Poput talasa- ima nas velikih i malih
ima nas okretnih, bližih svojim kopnima
i nesigurnih, bližih svojim daljinama

ali i ispod ove površine
vrtloga nagona i igara kojima se dajemo 
postoji neka dubina
neko nepomično vječno čije smo cjeline dio 

neki najistinitiji glas 
što se zamahom noći i onda kad smo sami
na trenutke budi
huči
i šapuće

kao da je tamo život.


Hana Agić, „Od svih načina...”

Popularni postovi s ovog bloga

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

(Ne)prilagođen

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni