Ledeno doba

Istine ima dovoljno za sve
koliko god je može stati
u nečiji poluprečnik.
Opet, mnogi mašu svojim parčićima,
potpisuju ih kitnjastim potpisima,
nabijaju na nos.
A onda ih uokvire
i drže na zidovima, ekranima
i stolovima za ručavanje.

Sa vjerom
sudaram se najčešće nedjeljom
i većim praznicima
kad se zajedno sa šminkom
nanosi na lice
i nepogrešivo mjeri
odnos božanskog i ljudskog
u našim džepovima.

Neki nadu ušivaju u postavu kaputa
koji oblače u vlažne dane
kad vjetar nekažnjeno tutnja bulevarom,
prolazi kroz bašte, 
oglasne ploče
i crvena svjetla.

Svako će, prije ili kasnije,
naći opravdanje
za svoje nehtijenje,
propušten poziv,
propušten odziv,
pa i za propušten vijek
nedopustivo kratak 
za sitne korake i krupna zadovoljstva.

Nikakvom se ravnodušnošću 
to ne može potkrijepiti.

Posijedio sam iznutra
čekajući.



Dalibor Starčević, Ledeno doba” 

Popularni postovi s ovog bloga

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

(Ne)prilagođen

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića