Dan kada je umro pjesnik

Tog jutra kada Sunce obasja grad
kako nikada do tada nije,
niko neće znati zašto je to tako,
no ja ću znati da sija za njega i
pozdravlja ga po posljednji put.

Dan kada umre pjesnik
ptice neće pjevati i ta gluva jeza
prožimaće svaku kost, 
svi će se pitati zašto je tako tiho
ali niko neće pitati gdje su nestale ptice.
Ja ću znati da žale za jednim od njih.

Te noći kada je umro pjesnik
Mjesec nije izašao, 
skrivao se negdje u dubini svemira
čekajući njega da ga povede sa sobom.

Dan posle sve će biti kao prije,
Sunce će sijati, ptice pjevati,
uveče će mjesec zablistati na vedrom nebu
ja ću ispijati posljednju čašu vina
za starog prijatelja koji je promjenio
svijet bar na jedan dan


Bojan Ždrale, „Dan kada je umro pjesnik” 

Popularni postovi s ovog bloga

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni

Otići tiho, gotovo nečujno, pomalo kriomice, bez pompe, počasti, titula...