Bezbjednost

Sjetio sam se ovih dana jednog sjajnog vica, preostalog iz nasljeđa Hladnog rata. Došla američka delegacija u Sovjetski Savez, i domaćini, uljudni i voljni da pokažu mnogo toga, probiše uši gostima pričom o tome kako sovjetski metro nikada ne kasni, čak ni sekund. Kada je hvalisanje tačnim metroom dosadilo gostima, predlože Amerikanci da se ode na najbližu stanicu metroa i sačeka prevoz. Siđu uljudni domaćini i gosti, i čekaju. Deset minuta, petnaest, pola sata. Metroa nema. Jedan od Amerikanaca kaže - Ipak vaš metro kasni. Na to će domaćini, spremno - A što vi radite crncima!

Sjetio sam se ovog dragog vica (vicevi iz toga vremena već imaju i stanoviti nostalgični oreol) kada sam vidio odgovor ministra Raška Konjevića ambasadorki SAD Sju Kej Braun. Na njenu priču, i više nego razložnu i urgentnu, o kriminalu u Crnoj Gori, ministar je iznio bizaran, i ne manje izenađujući sud da je "bezbjednost u Crnoj Gori na nivou bezbjednosti država regiona, a otprilike kao i u SAD-u".

Vjeruje li Raško u ovo, stvarno? Zašto pominje SAD? Hoće da “umiri” radoznalu ambasadorku? Da je “podsjeti” odakle je došla “da nama drži lekcije”, kako se to obično kaže.
Jedan od najmračnijih slojeva palanačke svijesti vrhuni u čuvenoj formulaciji “kako im ga je reka”. Ili “Neka im je odbrusio.” To je onaj živi pijesak “herojstva” palanačkog fatalizma. Kada se to izgovara? Kada se nekome “kaže”? Onda kada je i vama jasno da niste u pravu, ali, vi se ne date (bilo da je to autentični poriv vašeg habitusa, bilo instrukcija), naprosto, onda kada ne pristajete na - stvarnost takvu kakva ona jeste, bez obzira što se to vama ne sviđa. Kao i oni Sovjeti iz metroa, tako i naš ministar kada ambasadorki poruči - da u CG zločina ima taman kao i u SAD, on zapravo kaže - stvari stoje loše, i ja ih ne mogu promijeniti.

Ali, mogu malo da glumatam...

Jedan plan ove izjave je tek smiješan, ne samo zbog pokušaja da upoređujete društvo od gotovo 300 miliona ljudi i ono od nepunih sedamsto hiljada. Pri tome, nekom igrom slučaja, baš u toj Americi, njena impresivna istorija kriminala, učinila je da se tamo “rode” i moderna policija, i strategije borbe protiv kriminala, nove metodologije u toj borbi - sve je to nastalo u Americi. Ovdje je, podsjetimo, prvi forenzički centar formiran prije neku godinu...

Ali, zašto Raško poteže Ameriku? Jer je Amerika od svog kriminala i borbe protiv njega - napravila jednu globalnu naraciju koja je, zahvaljujući filmovima i knjigama zapljusnula, bukvalno, svaki kutak svijeta. Pa čak i pubertetlija u Laosu, ili bakica u Liberiji znaju za kriminal u Americi. Kako onda da ne zna i Raško!

Sjetite se mrskog Al Kaponea, Sem Đankane, Džona Gotija... sve su to (mladi čovjek iz Laosa, starija gospođa iz Liberije i ministar iz Crne Gore) vidjeli - na filmu. “Po istinitom događaju”, naravno. Koji se, gle čuda, uglavnom, poodavno desio. A mi, ovdje gdje je kriminala “koliko i u Americi” svoje al kaponee, đankane i gotije srijećemo na ulici i gledamo, svakodnevno, nasmijane, u baštama prestižnih kafića. Meni se čini da tu ipak ima neke razlike... A zna to i Raško. Ali joj je “mora reć”. Da zadovolji duh ponosne palanke.

Naravno, DPS svijest se u ovakvom svjetonazoru osjeća kao kod kuće. Njihov vrhunac društvene odgovornosti je prećutno saglasje - ok, jesmo mi lopovi, ali i drugi su lopovi... Jeste kod nas loše, ali, pogledaj druge... I tako dalje.
U današnjoj Crnoj Gori imate potpuno perverznu logiku koja Putinovu Rusiju doživljava kao uzor demokratije i funkcionalnog društva. A kada pristanete na to, sa Amerikancima je lako - što vam kod kažu vi samo uzvratite - “A što ste vi uradili Indijancima.” I time je sve rečeno.


Balša Brković
Preuzeto sa: http://www.vijesti.me/forum/bezbjednost-798815

Popularni postovi s ovog bloga

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

(Ne)prilagođen

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni