Sve se gubi konačno u nepovrat i tone u vremenu


Obratno od toga da patetično dokazuje svoju vječnost, Rim mi je na svakome koraku govorio, kako ništa nije postojano, kako je sve prolazno, kako svega nestaje i kako se sve gubi konačno u nepovrat i tone u vremenu [...] Rim, kao slika vječnosti i neprolaznosti, bio mi je na svakome koraku upravo najuznemireniji dokaz, kako ni jednog žrtvenika nema i nikada nije bilo, koji nije oboren, i kako ni jedne građevine nema, koja ne dokazuje, da je bilo bezuslovno potrebno da se razori današnje, koja u nama budi udivljenje vječnosti. Vrijeme se poigrava crkvama kao i svim tvorevinama ljudskim i nosi ih u oblacima kao vjetar lišće jesenje, i svi se napori ljudski dime u prostoru kao prah na cestama, kojima prolazi čovjek, ne snalazeći se u tim zbrkama, po višem smislu, i obmanjujući se u najosnovnijoj pretpostavci, kao da je svrha života usredsređena na čovjeka ili na isprazne ljudske predrasude.

Svakom svojom ciglom dokazuje Rim, da u razvoju ljudskih napora nikada nije bilo ni jednog, koji nije bivao ugrožen, a postojao je zapravo samo tako dugo, dok je, pred opasnošću da bude srušen, imao u sebi snage za obrambeni otpor... Rimska arhitektura nije drugo do nagomilavanje obrambenih bedema, dizanje kula i tornjeva, isticanje vjetrokaza, vijorenje zastavama, bubnjanje i vječno, spasonosno prisvajanje monopola za jedinospasavajuću vrijednost svoga „pogleda na svijet”... Od Panteona do Crkvine Propagande, svi sveci i bogovi rimski, svi grobovi, svi spomenici, sve knjižnice i svi žrtvenici rimski, sve to protječe kao poplava, sve je vječno ugroženo od novih poplava, koje se javljaju silinom prodora oblačnih, te se valjaju kao sverazorni elemenat, koji sve nosi, poput bujice [...]


Miroslav Krleža, „Na rubu pameti”
Fotografija: Igor Varga, Castel Sant'Angelo, Rim, 2014.

Popularni postovi s ovog bloga

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

(Ne)prilagođen

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića