Nimbusi nad vidnim poljima


Ne vidi svako isti svijet istim očima. 
Svak u njemu vidi pogled vlastiti. 
Ne gleda svako čisti svijet čistim očima, 
neko je svijet morao svojim okom premastiti. 

Čudnovato da se ljudi mrze i dijele. 
Znači: u očima imaju sjene, mrene, pjege. 
I pored traženja neba, mora i očne njege 
ljudske oči nisu nikad čitave ni cijele. 
(Strašni ključ svega!) 

I često su stvari oblaci i pjene, 
često mjehurići i slomljen odraz na vodi. 
Često su ljesak šara usred sjene, 
često pelud što daleki kraj plodi. 

Tiha je java i nestvarna i stvarna. 
I pitanje je što stoji, traje, što se drži. 
Eterična, halucinatoma i parna, 
maglovita, u dimu, na vjetru, na suncu što prži. 

Stojećke snivaju ljudi sve, sniju vina s nogu. 
I obzori su perspektive sanja, 
i sutoni su vidik što se sklanja 
i izranja, i div što mijenja togu. 

Iz polja vida ljudi opoj piju. 
I ja sumnjam mnogo, kad me java čara, 
da me stalno moje oko vara, 
da u mom oku iluzije kliju 
i da se šire kao šarna para 
što hara. 



Tin Ujević,  „Nimbusi nad vidnim poljima”
Fotografija: Igor Varga

Popularni postovi s ovog bloga

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

(Ne)prilagođen

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni