Astmatična


Ovdje ne bjesne oluje
kao na Jadranu;
Ovdje kašlju beskućnici
na minus osamnaest
čekajući da im neko otvori prenoćište.

U noćima
kada budem spreman za disanje
osjetićeš miris svježe opranog veša
zapamćen kao jedno od najvažnijih sjećanja 
na djetinjstvo.

Ćerke će nam se zvati 
Nataša i Nađa.
Nataša će biti na tebe -
ponosna, hrabra, i slamaće srca zavodnika.
Nađa će biti nježna i krhka; 
pisaće poeziju
i čeznuti za Irskom.

Iz mojih prvih studentskih dana
samo još pamtim širinu polja
pogleda i mišljenja
koja se ušivaju pod kožu.
Dobar sam grad izabrao.

Ne volim gradove koji
ostave u tebi
ravnodušnost;
volim kad tišina
opsjedne ulice
i kad me septembar začara
onako kako si samo znala ti.

Ti, koja nosiš
Sveto pismo na bokovima.

U začetku zaborava
napravio sam kompromis
sa komšijama:
dogovorili smo se
da je dovoljna doza Leonarda Koena
pola sata dnevno.
Nakon toga će zvati policiju ili hitnu pomoć.

Ovdje ne bjesne oluje
kao na Jadranu;
Ovdje kašlju beskućnici
na minus osamnaest
čekajući da im neko otvori prenoćište.



Igor Varga, „Astmatična”
Fotografija: Rémi Noel, „Margot believes in Batman”

Popularni postovi s ovog bloga

Kada Jelena dođe na more

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Ljubomir Erić - Savremeni ljudi ne umeju da vole