Moj zanat (2014)


Scenarista i reditelj: Mladen Matičević
Direktor fotografije: Boris Poljak 
Montažerka: Suzana Bašković 
Producentkinja: Vera Robić - Škarica


Prva pomisao koju sam imao kad sam čuo da se snima film o Arsenu Dediću bila je „pa kako je moguće da to do sada još nije obavljeno?“. Čovjek je prije desetak godina zamalo umro, no čak ni to nije ponukalo domaće filmaše da se uhvate u koštac s fenomenom Dedić koji, usput rečeno, nije tek genijalni kantautor i šansonijer već i jedan od najplodnijih i najboljih domaćih autora filmske glazbe. U takvim okolnostima poduhvat Hrvatskog filmskog saveza i beogradskog redatelja Mladena Matičevića (najpoznatiji po odličnom dokumentarcu “Kako postati heroj” koji se emitira na Klasik TV-u) bio bi kulturološki vrijedan i da nije na kraju ispao ovako dobar kao što je slučaj s filmom “Moj zanat“.

Najveći izazov za redatelja bio je kako pristupiti materijalu, točnije čovjeku i njegovu djelu koje je toliko zanimljivo i bogato da bi ga svaki konvencionalni dokumentaristički pristup gotovo sigurno okljaštrio, stoga se doista sretnim odabirom pokazao Matičevićev fanovski pristup materijalu. Film je organizirao oko malog internog koncerta za prijatelje priređenog posebno za ovu priliku u prostorijama Hrvatskog društva filmskih djelatnika koji čini okosnicu filma, dok muzičke brojeve povezuju kratki pasaži u kojima Arsen u offu komentira važne događaje, ljude, prijatelje, žene, djecu, unuke i pjesme iz svog života. Taj okvir poslužio je Matičeviću da ispriča priču o Arsenu kronološki uredno, ali istovremeno nenametljivo, bez diktature forme i verbalnih viškova. Također, koncertni ulomci kino gledatelju omogućuju gotovo prisan ulaz u film budući da se veći dio projekcije i sam osjeća kao dio tog intimnog koncerta. Matičević je napravio fini tuning miksajući ispovjedne i koncertne dijelove stvarajući unutarnju napetost i dinamiku filma.

“Moj zanat” nam pruža uvid u dio Arsenove intime, priče o njegovim ljubavima, brakovima, Božidarki Frajt, odnosu s Gabi te o suočavanju sa smrću, no ipak uz određenu distancu i bez kopanja ispod površine, ali zato povremeno nudi i poneku neočekivanu demistifikaciju poput priznanja kako pjesma “Tvoje nježne godine” nije inspirirana niti jednom konkretnom ženom. Naravno, sve začinjeno tipičnim Arsenovim cinizmom u kojemu svoje opus opisuje kao „odične pjesme za ljubav i brak, ali i sjajan repertoar za razvode“ (citat je po sjećanju).

Još jedna izuzetno važna redateljska odluka bila je da cijeli film snimi u crno bijeloj tehnici (posebno je zanimljivo što je čak i inserte iz filmova u boji, poput “Glembajevih“, prebacio u crno-bijelo), što zahvaljujući prekrasnoj fotografiji Borisa Poljaka filmu daje specifičan sjetan ton, topao i nostalgičan, ali ne patetičan, baš poput Arsenovih pjesama. Istinska dokumentarna i glazbena poslastica.



Autor teksta: Igor Tomljanović
Preuzeto sa: http://pazisnimase.com/mnogo-vise-od-zanata/

Popularni postovi s ovog bloga

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Kada Jelena dođe na more

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni