Mnogostruki život


Bit će da živimo istodobno na mnogo zvijezda,
u mnogo raznih života,
kad smo tako čudno iznemogli
od čežnje za jedninom;
a sve nam živote veze tanka nit
I kad umiremo, umire nas mnogo.

I ja koja tvrdom zvijezdom večernjom
slutim da samo karika sam golemog svoga žića,
samo jedno svoje čulo, dimenzija jedna,
samo miljuntina svoje snage što svemirom troši se i luta,

ja osjećam da ni u ovom času nisam presjekla nit
koja me veže s tvrdom zvijezdom večernjom,
i da nisam svoja ni u trenu kad sam to naslutila,
jer i sad me škrope nečije daleke misli
neosjetno, ko ponoćna rosa.


Vesna Krmpotić, Mnogostruki život”   
Jama bića, 1965.
Fotografija: Evgeniya Rudaya

Popularni postovi s ovog bloga

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

(Ne)prilagođen

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni