***


***

Poreklo melanholije starije je od nas, jer od kako ima zalazaka
i vetrova novembarskih, verovatno od tada ima i melanholije.
Svaka je svadba nedeljom tuga koju ne vide okićeni. Sutra tek
devojka od juče, sa prozora na koji nije navikla, gleda svet.
Ma kako da ga voli, Njegov dolazak je korak tuđinca!
I tek što ga usvoji i udahne, i u njegov dremež siđe gola,
Rat polomi kapiju i crepove, i okna bistra. Posle:
dugo godina ona pokriva kaputima decu, i na onom istom prozoru
čeka tavna i gorka.
Al spazi i kako tuđi vojnik pokazuje fotografiju neke devojčice.
Dodiruje ona i njegovu tugu, al ne pita za suštinu rata.
Mrak je sve gušći.
Dogoreva starinska lampa.
U ponoć iz sna trgne je očajna kiša
i onda ona gleda u mrak ko u daljinu.

Slobodan Marković (Libero Markoni) 
Iz knjige ''Admiralova apolonija'', Književne novine, Beograd, 1984.

 

Popularni postovi s ovog bloga

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

(Ne)prilagođen

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića