Ostati


„kao da sa nam usta puna cveća ili riba“
ostati
sa materijom i pamćenjem
u svetlosti davnih dana
ostati
u nečuvenom središtu
noću na ovoj zemlji
sa rečima bez središta
u proleću sa pogledom
na metafizičke reke i zaborav bića
ostati
u prisilnom boravištu
na posedu bez svojine
dok prođoše godine učenja
„i rasprši se hrabrost za godine lutanja“
ostati
dok nema nikoga
dok istorija samoće i opustošenost
u senci rascvalih lipa
guši neupokojene molitve
dok smo u životu
moći odlaziti
možda


Boško Tomašević,  „Ostati
Innsbruck, 21. maja 2003.
Fotografija: Steve Schapiro, Three Men, New York, 1961.

Popularni postovi s ovog bloga

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

(Ne)prilagođen

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni