A mogli smo imati...


Pa mogli smo
Što, rekoh
Mogli smo imati djecu, odgovoriš

Ma nisam ti ja baš za to,
Kakva bi to djeca bila
Prgava, svojeglava
umjesto mačke djecu bismo skidali s drveća
Ne bi ih primio nijedan vrtić
Kada bi došlo vrijeme za školu
Najstariji bi naučio cijelo gradivo ovog mlađeg
Mali bi se dosađivao u školi i radio nerede
A ja bih morala prekidati posao i ići kod ravnatelja

Odmahuješ glavom i govoriš 
Ako bi ličila na tebe
Onda bi mi svaki dan trčala u zagrljaj
Volio bih onu najmanju kovrčavu
Kao što sam zavolio tebe čim sam te vidio
I prestajao bih posao samo da je vidim

Pomislim kako su takvi
zanesenjaci kao ti nezreli,
pa tko vas je pustio iz kuće takve
neumivene ozbiljnošću današnjeg svijeta
Tko još ima vremena za ljubav
Treba raditi i zarađivati novce
Ako zaradiš novac bit ćeš sretan
Ako ne postaneš sretan
Trebaš zaraditi još novca

U trenutku nepažnje
Sve bude važnije od toga
da smo mogli imati obitelj
Nakon par godina samoće
Kroz glavu mi prođe
Kako mi možda nešto fali

Ponekad se sjetim tebe
Sada tvoja djeca nisu moja
Iako ona mala liči na mene
Možda si ju tako odgojio
Bolje ju odgoji da liči na tebe
Jer ovakvi kao ja
na kraju nemaju ništa
A mogli smo imati djecu


Romana Perković, A mogli smo imati...” 
Iz zbirke Rukopisi 35”, 2012.
Fotografija: Sergio Larrain

Popularni postovi s ovog bloga

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

(Ne)prilagođen

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni