3:16 i pola


Evo me spremnog da budem smatran velikim pjesnikom
a meni se poslijepodne spava
Evo me svjesnog smrti kao divovskog bika
što se zalijeće na mene
a meni se poslijepodne spava
Evo me svjesnog ratova i čovjeka što se bori u ringu
i svjesnog dobre hrane i vina i dobrih žena
a meni se poslijepodne spava
Svjestan sam ženine ljubavi
i poslijepodne mi se spava,
uranjam u sunčevu svjetlost iza žute zavjese
pitam se gdje su otišle ljetne muhe
sjećam se najkrvavije Hemingvejeve smrti
i poslijepodne mi se spava.

Jednog dana neću željeti da mi se poslijepodne spava
jednog dana ću napisati pjesmu što će donijeti vulkane
brdima tamo vani,
ali sada mi se poslijepodne spava
i netko me pita: „Bukowski, koliko je sati?”
i ja kažem: „3:16 i pola.”
Osjećam se vrlo krivim,osjećam se da sam odvratan, beskoristan,
mahnit, osjećam
da mi se poslijepodne spava,
oni bombardiraju crkve, u redu, to je u redu,
djeca jašu ponije u parku, u redu, to je u redu,
biblioteke su ispunjene tisućama knjiga punih znanja,
velika muzika čuči u radiju što je tu pri ruci,
a meni se poslijepodne spava,
nosim u sebi taj grob koji kaže,
ah, pusti druge neka to naprave, pusti ih neka pobijede,
pustite me da spavam,
mudrost je u tami
i zamahuje po tami poput metle,
ja idem tamo gdje su otišle ljetne muhe,
pokušaj da me uhvatiš.

_____________


here I'm supposed to be a great poet 
and I'm sleepy in the afternoon 
here I am aware of death like a giant bull 
charging at me 
and I'm sleepy in the afternoon 
here I'm aware of wars and men fighting in the ring 
and I'm aware of good food and wine and good women 
and I'm sleepy in the afternoon 
I'm aware of a woman's love 
and I'm sleepy in the afternoon, 
I lean into the sunlight behind a yellow curtain 
I wonder where the summer flies have gone 
I remember the most bloody death of Hemingway and 
I'm sleepy in the afternoon. 

some day I won't be sleepy in the afternoon 
some day I'll write a poem that will bring volcanoes 
to the hills out there 
but right now I'm sleepy in the afternoon 
and somebody asks me, "Bukowski, what time is it?" 
and I say, "3:16 and a half." 
I feel very guilty, I feel obnoxious, useless, 
demented, I feel 
sleepy in the afternoon, 
they are bombing the churches, o.k., that's o.k., 
the libraries are filled with thousands of books of knowledge, 
great music sits inside the nearby radio 
and I am sleepy in the afternoon, 
I have this tomb within myself that says, 
ah, let the others do it, let them win, 
let me sleep, 
the wisdom is in the dark 
sweeping through the dark like brooms, 
I'm going where the summer flies have gone, 
try to catch me. 


Charles Bukowski,  „3:16 i pola”  / ''3:16 and One Half...''

Popularni postovi s ovog bloga

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

(Ne)prilagođen

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića