Kad sam slušao učenog astronoma


Kad sam slušao učenog astronoma,
Kad su se dokazi, brojke ređali u kolonama preda mnom,
Kad su pokazivali karte i dijagrame, da ih sabiram, delim i merim,
Kad sam sedeo i slušao astronoma gde predaje u sali uz buran pljesak,
Kako sam postao brzo i neobjašnjivo umoran i slab,
Dok nisam ustao, izvukao se napolje i odlutao sam,
U tajanstveni vlažni noćni vazduh, i s vremena na vreme,
U savršenoj tišini gledao zvezde.

___________________

When I heard the learn’d astronomer,
When the proofs, the figures, were ranged in columns before me,
When I was shown the charts and the diagrams, to add, divide, and measure them,
When I, sitting, heard the astronomer, where he lectured with much applause in the        lecture-room,
How soon, unaccountable, I became tired and sick,
Till rising and gliding out, I wander’d off by myself,
In the mystical moist night-air, and from time to time,
Look’d up in perfect silence at the stars.


Walt Whitman, „Kad sam slušao učenog astronoma” / ''When I heard the learn’d astronomer''
Ilustracija: Laurent Laveder

Popularni postovi s ovog bloga

Kada Jelena dođe na more

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Ljubomir Erić - Savremeni ljudi ne umeju da vole