Za jednom kapi čistoga života


Ponekad, noću, idem pripit kući
… i pitam sebe zašto pijem? Zato
što nema zvijezda, što je svuda blato
i što se srce stalno sprema pući.

Zato što slušam kako umirući
proklinju život, dok se mrko jato
oblaka ruši, i gromovi na to
tutnje nad krovom. Sve me, sve me muči.

Misli me peku. Srce puca. Pali
u grlu žeđa kakvu nismo znali:
za jednom kapi čistoga života.

Oh, naspi krčag crnog vina, nalij
do vrha čaše! – Gle, život se šali:
kopa nam rupu iza tuđeg plota.


Gustav Krklec, „Poremećeni koraci”
Izvode: Arsen Dedić i Massimo Savić
Muzika i aranžman: Antun Tomislav Šaban

Popularni postovi s ovog bloga

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Kada Jelena dođe na more

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni