Odseljena duša


Kad dođe na tvoj prozor iznemogla. Ne diši.
Kad dođe. Iz kojeg sna?

To je čas kad moja duša u sjene
i natopnice vode seli

ili luta ostavljenim stazama ili je rak na pijesku
ili smokva u cvatu ili tko zna koji grozd.

O ne diši kad dođe. Miruj. To moja duša seli
ili se vraća pa se odmara. Odseljena.


Jure Kaštelan, „Odseljena duša”
Fotografija: Sam Jones

Popularni postovi s ovog bloga

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

(Ne)prilagođen

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni