Ništa ne mijenja ljude i narode kao more


       Dok čekamo Gzima, pokazujem Vilmi prema gradskoj plaži gdje vidim babe ukopane u čuveni ulcinjski pijesak. Neobično mi je kad shvatim da su te babe isto tako, ali stvarno isto, izgledale i kada sam ovuda trčkarao kao trogodišnjak. Ima tu i starijih gospođa koje su zapravo u nekakvom donjem rublju a ne u kupaćim kostimima, što djeluje otužno, moram priznati. Objašnjavam dragoj kako je Ulcinj još u doba SFRJ bio apsolutna meka za turiste sa Kosova, a u dobroj mjeri je to i danas.
        ''I to su u principu fini ljudi, potpuno o.k, ti znaš da ja nemam predrasude te vrste, ali, taj njihov kulturološki znak, najblaže rečeno, nije baš primorski... Tako da ćeš kod ovdašnjih Albanaca primijetiti jednu blagu nadrkanost ne samo prema Albancima sa Kosova, već i sunarodnicima iz Crne Gore. Kapiraš - oni su prije svega primorci, i kao takvi, u priličnoj mjeri različiti od svoje kontinentalne sabraće... Ništa ne mijenja ljude i narode kao more...''


Balša Brković, ''Paranoja u Podgorici''
Fotografija: René Maltête

Popularni postovi s ovog bloga

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Kada Jelena dođe na more

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni