Kraj svijeta


Kad bijah mlad u školi u Švajcarskoj negdje u doba Burskog rata
Držali smo zdravo za gotovo da će ljudska rasa 
Zadnja na zemlji nestati, ne umirući dok planeta ne umre. Napisao sam đačku pjesmu 
O zadnjem čovjeku što hoda u stoičkom dostojanstvu diljem mrtvoga žala 
Zadnjeg mora, sam, sam, sam, sjećajući se cijele 
Prošlosti svoje rase. Ali sad ne mislim tako. Oni će umrijeti bezlično u krdima, 
A zemlja će cvjetati dugo nakon što ljudska vrsta nestane. 


Robinson Jeffers, ''Kraj svijeta''
Fotografija: Elliot Erwitt
  

Popularni postovi s ovog bloga

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

(Ne)prilagođen

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni