Kada bih se bavio djetinjstvom, zasigurno bih imao što reći


     Sada, dok pišem ovu knjigu, ne znam što je s mojom djedovinom, što je s rodnom kućom, ali su uspomene gotovo opipljive. Netko mi je rekao da se krov davno urušio, zidovi sablasno strše, obrasli su bršljanom i divljom lozicom, a iz ruševina, tamo gdje je nekad bila blagovaonica, gdje je dimilo ognjište, izraslo je veliko i krivo smokvino drvo, a posvuda oko stabla buja paprat i korov. [...]
     Moji gradski školarci divili su se svemu što bi vidjeli u kući ili na imanju, pa su za svaku prirodnu pojavu govorili da je drukčija, mnogo ljepša i uzbudljivija nego u gradu. Sve ih je zabavljalo i smijali su se običnim stvarima, kao primjerice naglom ljetnom pljusku, a grmljavinu bi dočekivali ushićeno, urlajući i trčeći do ograde posjeda. Prasak gromova tako nas je mamio van, pa smo izazivali njihov gnjev, svatko bi od nas zgrabio kakav željezni predmet i otrčao do najopasnijega kutka na imanju; ondje je grom već jednom spalio naš lijepi stari hrast koji je ušao u nekoliko botaničkih leksikona, te u knjigu Perivoji u zaleđu Primorja, kao vrsta zimzelenoga hrasta. Ali unatoč izazovima, svakako djetinjastim, unatoč željezariji u rukama, čak i magnetima iz djedove alatnice, nikomu se ništa nije dogodilo. Bile su to zapravo naše igrarije, naše dječačke nestašnosti; tada smo zabave sami kreirali, mahom na rijeci, loveći riječne rakove i pastrmke, pentrali smo se po drveću i s topola skakali u rijeku. Svi smo bili dobri plivači, čak ni naše djevojčice nisu zaostajale za nama. Kada bih se bavio djetinjstvom, zasigurno bih imao što reći, a prirodu bih umio dočarati u punom njezinom sjaju, ali idile me ne privlače, žubor vode ne ushićuje me, zato sam u opisima prirode škrt, jer su moje opsesije nešto posve drugo; možda prolaznost, možda smrt, tko zna!


Mirko Kovač, ''Grad u zrcalu''
Fotografija: Robert Doisneau
  

Popularni postovi s ovog bloga

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Kada Jelena dođe na more

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni