I kakvog li apsurda u tom binomu morati htjeti!


     Kažu da svako dijete u nekim godinama zamišlja sebe u ulozi boga i da fantazira što bi sve u tom slučaju radilo. To da je, štoviše, jedna od najtipičnijih dječjih zabavica mašte. Koliko se sjećam, ja se takvim maštanjem nikad nisam zabavljao. Nikad nisam želio biti bog. Libio sam se toga kao neke počasti skopčane sa zamornim i neugodnim dužnostima. Želio sam jedino ( - van ako se možda i to ne zove u neku ruku biti bog? - ) ostati potpuno neovisan о njemu, sasvim van domašaja njegove svemoći. Moja kućica - moja slobodica! Ali da bih se miješao u tuđe stvari, to ne! Njegovo mi se zvanje činilo skroz nezavidno. Zamislite samo: morati stalno, neprekidno, bez časka odmora nešto htjeti! Biti neotkupivo osuđen da uvijek nešto hoćeš! Mazepa privezan na hatu svoje volje. O, kako mora da je bolan taj vječiti prijapizam htijenja! I kakvog li apsurda u tom binomu morati htjeti! Vrhunac moći — i vrhunac neslobode. Ni u čemu, ni u najmanjoj stvari ne moći biti indiferentan, nezainteresiran. Nikad ne moći reći: neka ide kako hoće, neka voda nosi! Ništa ne moći prepustiti slučaju, vragoljastom, ćudljivom, invecioznom, iznenađenja punom slučaju. Ne spoznati nikad radost neizvjesnog ishoda, draž kocke, ne moći se nikad prepustiti zapljuskivanju i zanošenju talasa života, predati se struji svog udesa.


Vladan Desnica, ''Proljeća Ivana Galeba''
        

Popularni postovi s ovog bloga

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

(Ne)prilagođen

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića