O ubogom B. B.



Ja, Bertolt Brecht, dolazim iz crnih šuma.
Moja me majka unijela u gradove
Dok sam ležao u njenu krilu. I hladnoća šuma
Ostat će u meni dok ne odumrem.

U asfaltnom sam gradu kod kuće. Od sama početka
Snabdjeven posmrtnim sakramentom:
Novinama. I duhan. I rakija:
Nepovjerljiv i lijen i zadovoljan na kraju.

Prijazan sam s ljudima. Stavljam na glavu
Krut šešir po njihovu običaju.
Kažem: to su životinje što sasma posebno mirišu
I kažem: ne mari, ja sam takva životinja.

U svoje prazne stolice – ljuljačke
Posadim s vremena na vrijeme prije podne nekoliko žena
I promatram ih nehatno i tiho im velim:
U meni imate nekoga na koga ne možete računati.

Navečer okupljam oko sebe muškarce.
Oslovljavamo se tada sa „džentlmen“ i spominjemo rad.
Oni drže noge na mom stolu
I kažu: ide nabolje. A ja ih ne pitam: kad?

Pred jutro, u sivu zoru, pišaju borovi
I njihova gamad, ptice, počinju vikati.
U to vrijeme ispijam svoju čašu u gradu i bacam
Od sebe opušak od cigarete i smireno zaspim.

Mi smo sjedali, lakoumni naraštaj,
U kućama za koje se smatralo da su nerazorive
(Tako smo gradili dugačka zdanja otoka Manhattan
I tanke atene koje zabavljaju Atlantsko more.)

Od ovih gradova ostat će: onaj koji je kroz njih prošao, vjetar!
Kuća veseli onoga ko jede: prazni je žedno.
Mi znamo da smo privremeni
I nakon nas će doći: ništa što je vrijedno spomena.

Pri potresima što će doći valjda neću
Dopustiti da mi se ''virdžinija'' ugasi u gorčini,
Ja, Bertolt Brecht, bačen u asfaltne gradove
Iz crnih šuma u rano doba moje majke.


Bertolt Brecht, ''O ubogom B. B.'' / ''Vom armen B. B.''
(Pjesma nastala 1922, objavljena 1927)
Preveo s njemačkog Mario Kopić
         

Popularni postovi s ovog bloga

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

(Ne)prilagođen

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića