Solilokvij jednog solipsiste


Ja?
Hodam sam;
Ponoćna ulica
Pod mojim se nogama ispreda;
Kad sklopim oči
Utrnu sve te izmišljene kuće;
Moj hir je
Što ponad zabata mesečev nebeski luk
Visoko visi.

Ja zbijam kuće
I smanjujem drveće
Odmičući se; na uzici mog pogleda
Klate se ljudi-marionete
Što se, nesvesni da nestaju,
Smeju, ljube, napijaju.
Ne sluteći da ako ja trepnem
Oni umiru.

Ja 
Kad sam dobre volje,
Dam travi njeno zelenilo
Nebo obojim plavim, a suncu podarim 
Zlato;
Kad sam najhladnijeg raspoloženja, imam čak
Apsolutnu moć
Da bojkotujem boju i cvetu svakom zabranim
Da postoji.

Ja 
Znam da se ti pojavljuješ
Kraj mene živa,
Poričući da si iskočila iz moje glave,
Tvrdeći da osećaš
Ljubav dovoljno jaku da dokaže stvarnost puti,
Mada je sasvim jasno
Sva tvoja lepota, sav tvoj duh, dar su od mene,
Draga moja. 

_________________

I?
I walk alone;
The midnight street
Spins itself from under my feet;
When my eyes shut
These dreaming houses all snuff out;
Through a whim of mine
Over gables the moon's celestial onion
Hangs high.

I
Make houses shrink
And trees diminish
By going far; my look's leash
Dangles the puppet-people
Who, unaware how they dwindle,
Laugh, kiss, get drunk,
Nor guess that if I choose to blink
They die.

I
When in good humor,
Give grass its green
Blazon sky blue, and endow the sun
With gold;
Yet, in my wintriest moods, I hold
Absolute power
To boycott any color and forbid any flower
To be.

I
Know you appear
Vivid at my side,
Denying you sprang out of my head,
Claiming you feel
Love fiery enough to prove flesh real,
Though it's quite clear
All you beauty, all your wit, is a gift, my dear,
From me. 


Sylvia Plath, Solilokvij jednog solipsiste / ''Soliloquy of the Solipsist'' 
Prevela sa engleskog Ljiljana Đurđić
Iz knjige ''Rani odlazak'', Izabrane pesme Silvije Plat, Paideia, Beograd, 2010.
                         

Popularni postovi s ovog bloga

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

(Ne)prilagođen

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni