San razuma stvara čudovišta

 
Goyina slika pod istim imenom (El sueno de la razon produce monstruos) mi je već dugo vremena standard na početku svakog predavanja o vjerovanju u paranormalno. No, problem nije samo u pospanosti pojedinaca, nego i cijelih institucija i društava, a što je veći sanjač, demona je više.
 
Pitanje 1. Zašto je kriza pogodna za pojavu brojnih vidovnjaka, tarot majstora i astrologa i koliko im je porasla popularnost u Hrvatskoj u posljednje dvije godine - koliko traje kriza? 

Učestalost paranormalnih vjerovanja u Hrvatskoj prate trendove koje možemo vidjeti i u primjerice Americi gdje su paranormalna, praznovjerna i okultna vjerovanja prisutna u oko 20 do 40% populacije (1,2). No, zanimljivo je istraživanje objavljeno u časopisu Evolutionary psychology (3) koje je pokazalo povezanost vjerovanja u paranormalno i disfunkcionalnih psihosocijalnih pokazatelja na razini države. Ukratko, čini se da barem dijelu populacije paranormalna vjerovanja pružaju često površan, ali i relativno fleksibilan, način nošenja sa visokim razinama stresa i anksioznosti uzrokovanih djelomično socijalnim, ali u najveću ruku ekonomskim okruženjem. 

Osvrnemo li se već na prvo pitanje koje će vam tarot majstor postaviti, a to je neka verzija pitanja „što vas muči?“ - vidimo na koji način se ta veza ostvaruje. Temeljna premisa takvih sustava prevare je da postoje problemi koje ljudi ne znaju ili ne mogu riješiti. Ekonomska kriza nosi više problema, više problema nosi veći broj klijenata. 

Važno pitanje ovdje jest jesu li ti ljudi kompetentni davati odgovore na ta pitanja? Kontrolira li netko njihovu aktivnost i posljedice na ljudske živote koju takvi šarlatani - a jesu šarlatani – imaju? Nažalost odgovor je ne, nikog nije briga! 

Pitanje 2. Zašto se ljudi obraćaju njima u krizi (je li to očaj, život u iluziji i slično)? 

Osnovna trijaža problema sa kojima se tarot "majstor" nosi se odvija sa prvim pitanjem. Problem može biti a) Zdravlje, b) Financije, c) Ljubav. Drugo pitanje je: pitate li a) za vas b) za blisku osobu. To nije nikakva novost jer se radi o temeljnim, mogli bi reći, evolucijski relevantnim pitanjima - preživljavanje i reprodukcija. No dug je put od problema do vjerovanja da se svi zakoni fizike, koje jako dobro možemo prepoznati u svim ostalim aspektima života (primjerice ne izlazimo kroz prozor na drugom katu jer znamo učinke gravitacije na naše tijelo ili ne računamo da da ćemo postati nevidljivi ako to jako jako poželimo), izokrenuti samo da bi nama dali odgovor koji želimo čuti. Činjenica oko koje trenutačno postoji konsenzus jest da smo mi kao vrsta, zbog evoluiranih mehanizama koji nam pomažu da preživljavamo u intenzivnom i podražajima bogatom socijalnom okolišu, vrlo receptivni na paranormalna vjerovanja (npr. 4). 

Razlozi vjerovanja u paranormalno su kompleksni, ima ih mnogo i razlikuju se od vjerovanja do vjerovanja i od pojedinca do pojedinca. No jedan veliki faktor sigurno jest i da je život nepredvidiv, nesiguran, i generalno ne brine za nas. Trenuci krize su ti koji nas na to podsjete, a to nije ugodna stvar na koju želite biti podsjećani stalno. Kao i u ostalim situacijama nesigurnosti i straha, tendencija je tražiti uzroke i pokušati razumjeti okol. Šuškanje u mraku nam u glavi stvara strašne scenarije mogućih prijetnji. Gubitak posla, bolest ili ljubavni problemi nas plaše i tražimo razloge i odgovore. Ono što nam takvi sustavi daju je ideja o smislenom svijetu u kojem je kontrola moguća, a budućnost nije nepredvidiva. Nažalost, takvi sustavi su krivo mjesto za tražiti sigurnost ili utjehu. 

Nažalost, ponekad je ljudima teško prosuditi koliko su takvi sustavi pogrešni. Posebice jer im se daje gotovo jednako vrijeme u prostor u medijima kao i stvarnoj znanosti. Za mnoge će sama činjenica da se tarot linija nalazi na televiziji signalizirati da nešto u tome mora biti legitimo. Opet, nažalost, to nije slučaj. 

Pitanje 3. Koliko obrazovanje i informiranje utječe na ljude i njihovo obraćanje vidovnjacima? 

Jedna od pretpostavki koja je dugo vremena bila općeprihvaćena jest kako je vjerovanje u paranormalne pojave odraz neznanja. Svojedobno su se statistike paranormalnih vjerovanja koristile kao pokazatelj neadekvatnosti sustava obrazovanja. Djelomično, to je točno, no odgovor na pitanje zbog čega ljudi vjeruju u paranormalne pojave ili zbog čega se obraćaju vidovnjacima nije tako jednostavan. Kao i kod ostalih vjerovanja, edukacija i informiranost imaju učinka, no svi ti sustavi od astrologije do tarota se temelje na iskorištavanju urođenih ljudskih tendencija ka traženju uzročno posljedičnih veza i mnogih psiholoških mehanizama poput Barnum ili Forer efekta, to jest fenomena da općenite informacije interpretiramo kao osobno relevantne i jedinstvene. Naš um je plodno tlo za takva vjerovanja, a sustavi poput tarota i astrologije su dizajnirani, ili bolje rečeno evoluirali, da bi iskorištavali te "slabosti" ljudske psihološke konstitucije. Ono što ih čini posebno štetnima je upravo činjenica da se nameću kao kompetentni za savjetovanje i rješavanje egzistencijalnih problema, no za razliku od sustava poput medicine ili psihologije, ne prolaze nikakav nadzor ili kontrolu. Mogli bi reći da tek parazitiraju na ljudskoj nesreći i problemima. 

Pitanje 4. Na koji način stati na kraj takvom iskorištavanju ljudskih slabosti? 

Na sreću, postoji način da se negativni učinci takvih praznovjerja obuzdaju, no ono zahtjeva društvenu akciju i odgovornost na svim razinama - od medija i znanstvenika, do sustava edukacije. Kao što je i Carl Sagan rekao u svom „Svijetu progonjenom demonima“ (5) - znanost je jedina svijeća u mraku (praznovjerja, neznanja, straha od nepoznatog…). Popularizacija znanosti i veća dostupnost informacija o psihološkim i sociološkim mehanizmima na kojima ti sustavi funkcioniraju puno će pomoći ljudima da izbjegnu negativne zdravstvene, emocionalne i financijske posljedice ovakvih prijevara. Kao što je vani to već davno prepoznato od znanstvenika poput ponovo Carla Sagana, ali i novijih heroja popularizacije znanosti poput Briana Coxa, od iznimne je važnosti da znanstvenici javno odgovore na neistine koje se plasiraju u javnost. Od nedavno se takvo nešto počelo događati i u Hrvatskoj. Primjerice istupima Dejana Vinkovića protiv raznih pseudoznanstvenih tvrdnji koje su prezentirane u javnosti, blogovima Daria Hrupeca i Saše Cecija, ali i sa naporima naših ostalih eminentnih znanstvenika. Time se počela stvarati kritična masa ili bolje rečeno „task force“ kompetentnih ljudi koji će dati sve od sebe da znanje iz svoje struke prenesu u javnost i da preuzmu odgovornost koje se mediji toliko boje. Tako se i od ovog tjedna, ponajviše zaslugom Slobodana Danka Bosanca sa Instituta Ruđer Bošković, Hrvatska može pohvaliti i svojom ogrankom „Centre For Scientific Inquiry“ čiji će se članovi po prvi puta u Hrvatskoj koordinirano aktivirati u širenju kredibilnih informacija o pitanjima vezanim uz šarlatanstvo, pseudoznanosti ili jednostavno „loše znanosti“ predstavljene u medijima. Usprkos onome što mediji serviraju i vlada često promiče, svi stavovi nisu jednako vrijedni niti ih tako treba predstavljati, a znanstvene činjenice su puno važnije od mišljenja. Stav da je primjerice holokaust izmišljotina ili mjesec hologram jest na svakome da usvoji ili ne, no promicanje tog stava kao jednako vrijedne alternative povijesnim i znanstvenim činjenicama, NIKAKO i NIKADA ne smije postati stvar „ravnopravnosti“ izvještavanja već stvar DRUŠTVENE ODGOVORNOSTI. 

Naravno, to vuče i drugu veliku stepenicu, a to je i odgovornost medija kod pristupanja tim temama. Od izvještavanja o čudesnim sustavima proricanja, tradicionalnim vještinama samo-izlječenja, alternativnim medicinskim praksama, pseudoznanstvenim teorijama o postanku svemira ili teorijama zavjera o štetnosti cijepljenja, uvijek treba biti skeptičan, i ako ste u dilemi - obratiti se znanosti. 

No trenutno mislim da je teret na nama i na našem obrazovnom sustavu da približimo populaciji što znanost jest i što nam nudi, jer kao što je Saša u svom pretprošlom blogu napisao – znanost je tvornica čuda! Pravih, opipljivih, ponovljivih čuda, koja su u zadnjih 50 godina nadmašila sve trabunjanja šarlatana i pseudoznanstvenika. 

Jedan korak u tom smjeru jesu i festivali znanosti, ljetne škole i radionice koje od nedavno, teškim radom znanstvenih entuzijasta i filantropa, dobivaju zasluženi polet. Stoga, umjesto da trošimo vrijeme i novac na telefonski račun i poziv tarot "majstoru" sa pitanjem hoće li nam dijete biti uspješno u životu, budimo proaktivni, upišimo što više klinaca na ljetne škole ili iskoristimo te događaje da osobe s kojima volimo provoditi vrijeme uzmemo za ruku i krenemo na znanstvenu avanturu na nekom od predavanja u Lošinju, Rabu, Rijeci, Omišu, Osijeku, Zagrebu, Splitu ili Sinju. Mislim da nisam u krivu ako kažem da od najmanjih problema, koje muče svakog od nas kao pojedinca, do velikih izazova za opstanak naše vrste, znanost je najbolje što je naš mladi um uspio iznjedriti i jedina budućnost kojoj se možemo nadati. Zato, na barem jedan dan idući tjedan, da parafraziram Waltera iz neponovljivog Velikog Lebowskog; „F*ck it Dude, let's do science“. 



Igor Mikloušić 

Kompletan tekst na: 
http://www.jutarnji.hr/san-razuma-stvara-cudovista/

Moore, D.W. (2005.), Three in Four Americans Believe in Paranormal. Gallup poll, Princeton, NJ:Gallup. 

1. Marinović Jerolimov, D. (2005.), Tradicionalna religioznost u Hrvatskoj 2004.: između kolektivnoga i individualnoga. Sociologija sela, 168: 303-338. 

2. Paul, G. 2009. The Chronic Dependence of Popular Religiosity upon Dysfunctional Psychosociological Conditions. Evolutionary Psychology 7(3). 398-441. 

3. Pyysiainen, I. (2009) Supernatural Agents: Why We Believe in Souls, Gods, and Buddhas, Oxford University Press 

4. 5. Sagan, C. (1997), The Demon-Haunted World: Science as a Candle in the Dark. New York: Ballantine Books.   

Popularni postovi s ovog bloga

Kada Jelena dođe na more

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Ljubomir Erić - Savremeni ljudi ne umeju da vole