Najprije je došla čista


Obučena u nevinost
I voljeh je kao dijete.

Zatim se odjenula
U neznam kakve haljine,
I pobjegoh od nje mrzeći je nesvjesno.

Na koncu posta kraljica
S raskošnim nakitom…
Kako se žučno i besmisleno srdih.

Ali kada se počela svlačiti,
Ja joj se nasmiješih.

Ostala je u tunici
Svoje davne nevinosti
Ponovo u nju vjerovah.

I ostavila je tuniku,
I kaza se sasvim, gola…
O strasti moga bića, poezijo
Gola, i zauvijek moja.


Juan Ramón Jiménez, ''Najprije je došla čista''

Popularni postovi s ovog bloga

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

(Ne)prilagođen

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni