Između onog što jesam i što bivam

Ovaj Rikardo Reiš nije pjesnik, on je samo hotelski gost koji, izlazeći iz sobe zatiče cedulju na kojoj je zapisan stih i po, Ko li je to ovdje ostavio, sigurno nije sobarica, nije Lidija, ova ili ona druga, kakva gnjavaža, sada kad je započeo pjesmu moraće i da je završi, to je neka vrsta neminovnosti, A ljudi i ne sanjaju da onaj ko završi jednu stvar nije onaj isti koji je tu stvar započeo, čak i onda kad obojica imaju isto ime, jer to je jedino što ostaje nepromjenjeno, ime, i ništa više.
***

Čujte, Fernando, ne bih želio da vas vidi osoba koju čekam, Budite bez brige, u najgorem slučaju može vas vidjeti izdaleka kako pričate sami sa sobom, ali to nisu stvari koje padaju u oči, svi zaljubljeni su takvi, Nisam zaljubljen, Onda vas stvarno žalim, i to veoma, dozvolite da vam to kažem, Don Žuan je barem bio iskren, prevrtljiv ali iskren, a vi ste kao pustinja, nemate čak ni senku, Ako neko nema senku, to ste vi, Izvinite, molim lepo, ali senku imam, kad god mi se prohte, jedino ne mogu da se vidim u ogledalu, Sad ste me podsetili, recite mi, jeste li se vi prerušili u smrt za vrijeme poklada, O Reiš, zar niste shvatili da je u pitanju šala, za je meni stalo da izigravam smrt, kao u srednjem vijeku, pokojnici su ozbiljni ljudi, uviđavni, svesni stanja u koje su dospeli, preziru ogoljenost kostura, a ako se i pojave, onda se ponašaju kao ja, noseći odelce u koje su ih obukli, ili se umotavaju u mrtvački pokrov, ako im se prohte da nekoga uplaše, što meni, kao čoveku od ukusa i poštovanja, nikad ne bi palo na pamet. Očekivao sam takav odgovor, ili približan, a sad vas molim da se udaljite, jer upravo nailazi osoba koju sam čekao, Ona djevojka, Da, Uopšte nije ružna, samo je malo mršava, za moj ukus, Nemojte me zasmejavati, ovo je prvi put da čujem da se izjašnjavate u pogledu žena, vi, skriveni satiru, licemjerni razvratniče, Zbogom, dragi Reiš, vidimo se ovih dana, ostaviću vas da se na miru udvarate maleckoj, stvarno ste me razočarali, ljubavnik sluškinja, udvarač djevica, više sam vas cijenio dok ste posmatrali život na odstojanju, u daljini u kojoj se i nalazi, Život je, Fernando, uvijek blizu, Onda vam ga rado prepuštam, ako je to taj život.
Marsenda je silazila između leja bez cvijeća, Reiš joj pođe u susret. Pričali ste sami sa sobom, Jesam, u izvjesnom smislu, govorio sam neke stihove jednog mog prijatelja, koji je umro prije nekoliko mjeseci, možda ste čuli za njega, Kako se zvao, Fernando Pessoa, Ime mi zvuči poznato, ali ne sjećam se da sam išta pročitala, Između onog što živim i života, između onog što jesam i što bivam, spavam na nizbrdici, ali se ne spuštam njome, To su ti stihovi koje ste govorili, Da, Mogla sam i ja da ih napišem, tako su jednostavni, U pravu ste, mogao je da ih napiše bilo ko, To važi za sve stvari, i dobre i loše, uvijek im je potreban neko ko će ih učiniti, uzmite samo Luzijade, da li ste ikada pomislili da ne bismo imali Luzijade da nismo imali Kamoiša, jeste li u stanju da zamislite kako bi izgledao ovaj naš Portugal bez Kamoiša i bez Luzijada, To mi liči na neku igru, zagonetku, Naprotiv, stvar je strašno ozbiljna, ako se u nju udubimo, ali pričajmo radije o vama, kako vaša ruka, Isto, evo je ovdje u džepu, kao mrtva ptica, Ne smijete gubiti nadu, Čini se da sam je već izgubila, pomišljam da ovih dana odem u Fatimu, da vidim da li me vjera još može spasiti, Vi vjerujete u Boga, Ja sam katolkinja, I pridržavate se obreda, Da, idem na misu, ispovijedam se, pričešćujem, radim sve ono što katolici rade, Ne zvučite pretjerano ubjedljivo, Ja se tako izražavam, bez mnogo žara. Reiš ne odgovori na to, izgovorene rečenice su kao vrata, ostaju otvorene, u većini slučajeva ulazimo, ali katkad ostajemo napolju, čekajući da se otvore druga vrata, da se izgovori druga rečenica...



José Saramago, ''Godina smrti Rikarda Reiša''  
  

Popularni postovi s ovog bloga

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Kada Jelena dođe na more

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni