Volja se razvija na štetu fantazijskog i senzibilnog

     
     Teško mogu zamisliti umjetnika drukčije nego kao kontemplativnu prirodu. Kad susretnem neznanca ispršene pojave i sigurna koraka, s klasičnim izgledom majora u počivci, pomislim: teško da će biti umjetnik. Volja se razvija na štetu fantazijskog i senzibilnog. To su kakvoće koje se uzajamno istrebljuju, kao raznorodne ribe u ribnjaku. Volja uglavnom i znači eliminiranje fantazije i senzibilnosti: one bi je rastočile, razoružale. Čovjek od volje, od djela, nekakav tamo Sulejman Veličanstveni ili Cromwell, Džingis Kan ili Petar Veliki (inače, u svakom drugom pogledu, osobe dostojne punog poštovanja!), teško da bi, uz to što jesu, mogli biti još i pjesnici. Potpuno se predati umjetnosti znači nešto kao zavjet siromaštva: odreku od volje i njenih postignuća. Znači prepustiti se rovanju unutrašnjih sumnja i kolebanja, osjetljivosti i njenom rastakanju. A ako osjetljivost i fantazija nisu krv i meso umjetnosti, ne znam što bi drugo bila umjetnost.



Vladan Desnica, ''Proljeća Ivana Galeba'' 
Ilustracija: Yves Tanguy
   

Popularni postovi s ovog bloga

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

(Ne)prilagođen

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni