Pozitivna psihologija


Tokom istorije, gotovo svi filozofi i sociolozi su se u svojim radovima bavili fenomenom sreće. Psiholozi su, međutim, taj fenomen skoro sasvim zapostavljali sve do kraja prošlog vijeka, jer su oni svoja istraživanja prvenstveno posvećivali onima čiji su životi krenuli u pogrešnom smjeru. Pri tome, naučno su analizirani svi oblici depresije, straha, poremećaji pažnje, volje, devijacije ponašanja, govora, pokreta, ali moderna psihologija ne zna gotovo ništa o tajnama srećnog života.

I sami psiholozi su uvidjeli svoje propuste, tako da je britanska prestižna naučna ustanova Royal Society organizovala kongres najpoznatijih svetskih psihologa, koji su raspravljali o "nauci zadovoljstva", ispravljajući tako praksu istraživanja nesreće i posvećujući se srećnima.
Cilj te grupe psihologa je traženje odgovora na pitanje zašto neki ljudi svoj život prožive srećno, dok su drugi predodredjeni za nevolje, nezadovoljstvo i potištenost.
Ovim je zvanično utemeljena nova grana nauke: Pozitivna psihologija.

"Psihologija sreće" rođena je 1998.g. kada je psiholog sa univerziteta u Pensilvaniji Martin Seligman izabran za predsednika Američkog udruženja psihologa. On, koji se 30 godina bavio depresijama, iznenadio je publiku izjavljujući u svom pristupnom govoru da su psiholozi pogriješili jer su istraživanja posvetili onima čiji su životi krenuli u pogrešnom smjeru, umjesto da su se fokusirali na ljude kojima sve ide od ruke.
"Psiholozi znaju apsolutno sve o depresiji, ali ne znaju gotovo ništa o tajnama srećnog života", kazao je Seligman.
Njegov govor je izazvao pravu buru, a Seligman je uskoro bio na čelu fondacije vrijedne 30 miliona dolara, čiji je cilj istraživanje sreće. Prema riječima britanskog psihologa Nicka Baylisa to istraživanje je sada počelo da daje rezultate.

"Novac, kao što to veliki broj ljudi misli, nije odgovor na sve. Kada imamo dovoljno novca za osnovne životne potrebe poput hrane i krova nad glavom, više novca neće bitno pridoneti našoj sreći", kaže Seligman i poručuje da ljudi moraju da vodite dobar i osmišljen život da bi bili zaista srećni.

Nekoliko humanistički psihologa, kao što su Abraham Maslow, Carl Rogers, i Erich Fromm-razvijali su teorije i koje se tiču ljudske sreće. Nedavno teorije ljudskog procvata razvio tim humanističkim psiholozi su otkrili empirijske potpore iz studija pozitivnih psihologa. Pozitivna psihologija takođe je premještena naprijed u broju novih pravaca.

Abraham Maslow je istaknuti američki psiholog i mislilac, glavni zastupnik humanističke psihologije koji u teoriji menadžmenta zagovara radikalno novi stil upravljanja ljudima sa ciljem da se u cjelini obezbjede uslovi za razvoj svakog pojedinca, ustanove i društva u cjelini.

Maslow je polazio od toga da su ljudi u osnovi dobri ili neutralni, a ne zli, a psihopatologija je rezultat iskrivljavanja i frustracije osnovne prirode ljudskog organizma.

Maslow je dalje intenzivno proučavao zdrave samoispunjene pojedince i zaključio da samoaktualizirani ljudi prihvaćaju sebe i druge takvi kakvi jesu, sposobni su nositi se sa svojim brigama, ali i prepoznati potrebe i želje drugih ljudi.

Pozitivna psihologija je počela kao novo područje psihologije 1998. g. kada je Seligman, koji se smatra ocem moderne pozitivne psihologije, to izabrao kao temu za vrijeme svog mandata kao predsjednik Američkog psihološkog društva, iako termin pozitivna psihologija potječe od Maslow-a, koji ga koristi 1954. g. u svojoj knjizi Motivacija i osobnost, a pojavile su se naznake da psiholozi od 1950-ih su sve više bili usmjereni na promicanje mentalnog zdravlja, a ne samo liječenju bolesti. Seligman je istaknuo da pola vijeka klinička psihologija proučava samo jednu temu - duševne bolesti, ponavljajući Maslowvljeve komentare. Pozvao je psihologe da nastave ranije misije psihologije u njegovanju talenta i poboljšanju normalnog života.
Ciji pozitivne psihologije je bio sažet 2000. g. u izjavi Martin-a Seligman-a i Mihaly-ja Csikszentmihalyi-ja: "Mi vjerujemo da će psihologija pozitivnog ljudskog funkcionisanja ostvariti naučno razumijevanje i izgraditi uspješne pojedince, porodice, i zajednice.'' Pozitivni psiholozi nastoje pronaći i njegovati genij i talent, i kako bi normalan život bio više ispunjeniji, a ne samo liječiti duševne bolesti. Pozitivna psihologija ima za cilj nadopuniti, a ne zamijeniti tradicionalnu psihologiju.''

Standardni udžbenik koji koriste psihijatri i klinički psiholozi, sadrži retke posvećene anksioznosti i depresiji, rasprave o teroru, sramu, krivnji, bijesu i strahu. Ali samo nekoliko stranica posvećeno je nadama, radostima, suosjećanju i ljubavi.

Pozitivna psihologija naglašava prednosti osobe, a ne slabosti, moglo bi se reći da su pozitivne poruke potreban sastojak za rješavanje problema. Vjeruje se da pružaju bitnu protutežu tradicionalnom fokusu na liječenje psiholoških problema i mentalnih poremećaja, poput depresije.

Pojam "pozitivne psihologije", obuhvaća razne tehnike koje će potaknuti ljude da identificiraju i razvijaju pozitivne emocije, iskustva i karakterne crte. Potiče dobro i optimalno funkcionisanje kod zdravih ljudi.



Popularni postovi s ovog bloga

Kada Jelena dođe na more

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Ljubomir Erić - Savremeni ljudi ne umeju da vole