Fenomen posta


Zbog čega ljudi poste? Jeste li se ikad zapitali odakle dolazi to poštovanje posnog načina života? Ta isposnička hrišćanska ‘’vještina’’? Ispaštanje tuđeg ili svog grijeha? Uticaj religije, poštovanje ‘’tradicije’’ ili dobra volja?

Kao prvo, post jeste zaista jedna vrsta ‘’pročišćenja’’ u fizičkom smislu, jer pročišćava organizam od štetnih stvari, oslobađa se toksina, i smanjuje se unos holesterola. Ali, problem se javlja kod psihološkog faktora posta, tj. posljedica koje ima na ljudsko ponašanje i na psihu. Nerijetko se javljaju nelagodnost, nervoza i razdražljivost, ali i licemjerstvo.

Zvaničo tumačenje posta po Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi je sledeće:

‘’Post je sredstvo koje pravoslavnom hrišćaninu pomaže u izgradnji spasenja, a koje se sastoji u uzdržavanju od izvesne vrste hrane, od rđavih misli, želja i dela, kao i u umnožavanju molitava, dobročinstva, a isto tako i u revnosti upražnjavanja svih hrišćanskih vrlina. Cilj posta je očišćenje tela, a iznad svega proslavljanje Boga i poštovanje njegovih svetih. Posteći, pravoslavni hrišćani se neprestano sećaju Hristovih stradanja za njihovo spasenje.

U Starom zavetu Mojsije je postio 40 dana na Sinaju (ne jedući ništa), da bi se udostojio da od Boga primi Deset Božjih zapovesti. Isto tako, i Novi zavet je prepun primera posta. Gospod Isus Hristos je poput Mojsija postio 40 dana na Gori Kušanja, a postili su i sveti apostoli, kao i svi pravi hrišćani. Jer, u hrišćanstvu, prvi podvig koji stoji pred čovekom, jeste ispunjenje prve Božje zapovesti, koju je Bog dao još našim praroditeljima u raju:“Samo roda s onog drveta usred vrta ne jedite i ne dirajteu nj, da ne umrete“(Post 3,3). A to je zapovest o postu , tj. o uzdržanju. Narušavanje zapovesti o postu(Adam tu zapovest nije održao) prvi je greh. Zato i prvi podvig čoveka u oslobođenju od greha, jeste držanje posta. Post je, dakle, prva neophodnost na putu našeg spasenja, a Crkva ga smatra kao vrlo važnu i značajnu ustanovu za duhovni i telesni život.’’

Ma dajte?!
Čovjek bi pomislio da će mitovi postati prošlost, ali očigledno su današnja realnost…

Šta znači modernom čovjeku uzdržavati se od hrane više od mjesec dana najbolje govori činjenica da u samo 2 ili 3 dana Božića i Uskrsa većina tih istih ''isposnika'' toliko optereti svoj organizam raznom masnom hranom da njihov organizam doživi ŠOK. Nerijetki su i srčani i moždani udari, upravo zbog tog ŠOKA koji organizam doživljava.

Čovjek je životinja, htjeli mi to da priznamo ili ne. I uvijek će biti. Životinja sa osnovnim fiziolškim funkcijama i potrebama – hrana, voda, vazduh, seks, san. I vrlo jednostavno - ukoliko ne biva zadovoljen, čovjek stagnira, stoji na istom mjestu, nerijetko se muči, kako fizički tako i psihički, a tek zadovoljenjem ovoga on može da misli o sledećim stvarima.

Ne krijem svoje divljenje ljudima koji uspiju da u svakodnevnu ishranu unesu različitu vrstu hrane, ali upravo zbog toga što se trude da je obogate, da svoju ishranu učine i zdravijom i manje monotonom. Jer kulinarstvo je takođe umjetnost, gastronomija je vještina, kultura ishrane, čak bi se usudio da kažem i nauka! Ali je i mač sa dvije oštrice - k’o to nije shvatio hranu doživljava kao običnu potrebu, a ko se pronašao samo u hrani, bez rezerve, i bez interesovanja za išta drugo – vrlo je primitivan.
  
Šteta koju post pravi je u tome što svome tijelu, svome organizmu uskraćujete nutritivne komponente koje ostale namirnice imaju. Monotonija ishrane i deficitaran unos nutritivnih namirnica. Suština je JESTI RAZNOVRSNO I UMJERENO U SVAKOM PERIODU, nezavisno od religijskih ''pravila'', i naročito – ne uskraćivati sebi nešto što organizam traži. Sve više od toga je prežderavanje i očigledna neumjerenost u jelu i piću, a sve manje od toga je obična GLUPOST. Svako pretjerivanje ili svako sputavanje je glupost, kako u jelu tako i u piću. To je dovelo do pojave alkoholizma, jer ponavljam – čovjek je životinja, neko ne zna da uživa u dobrom vinu, već mu ono služi da bi od sebe upravo pravio ono od čega je i nastao - majmuna. (Moje iskreno izvinjenje dotičnim životinjama, jer zapravo ih smatram mnogo inteligentnijim od čovjeka)

Religijski post je sputavanje. Ograničavanje. Ne dozvoliti sebi i svom tijelu osnovnu funkciju. Zdrava ishrana bi se trebala praktikovati što je više moguće, ali SVAKODNEVNO, ne u određenim periodima, bez razlike da li je u pitanju post ili ne. Jer, licemjerstvo ljudi pokazuju time što u istom periodu svi poste, i svi se suzdržavaju od određene vrste hrane. Najgore je, što kao i uvijek, djeca su ona koja najviše ispaštaju. I djeca najviše ispaštaju greške starijih. Glupost je djeci uskraćivati bilo šta ukoliko to ne morate, jer život će ih svakako uskratiti za mnogo toga, ko ste vi da im uskraćejete bilo šta? Zato im treba pružiti sve što požele, naravno, u okvirima njihovih želja i mogućnosti roditelja i starijih. Zato me ne samo razočarava, već i UŽASAVA stav roditelja koji djetetu uskraćuju ili još gore NAMEĆU režim ishrane koju je neki hrišćanski pastir ''propisao''.

Fenomen posta zapravo najviše prikazuje licemjerstvo: ljudi koji zaista poštuju i pridržavaju se režima ishrane toliko zastrane da npr. unos svake namirnice sa mastima smatraju grijehom. (Nevjerovatno koje sve granice stupidnosti čovjek prevazilazi da bi poštovao neka ''pravila''.) A oni koji ne zastrane, koji su ''jaki'' na riječima, odu iza ugla da bi krišom gricnuli nešto. :D 

Ljudska priroda je takva.

Psihološki aspekti svake vrste uzdržavanja od nečega najčešće imaju upravo suprotan efekat. Anthony de Mello u svojoj knjizi ‘’Buđenje svijesti’’ rekao je sledeće:
"Svaki put kada se nečega odričete, postajete ovisni o predmetu odricanja. Šta kažete na to? Postajete ovisni. Čega se odričete? Svaki put kada se nečega odričete, postajete trajno vezani za predmet svoga odricanja. Neki indijski guru jednom je prigodom rekao: »Svaki put kada mi prostitutka dođe na razgovor, ona neprestano govori samo o Bogu. No, isto tako kada razgovaram sa svećenikom, on priča samo o seksu.« Dakle, kada se nečega odričete, samo se još više vežete, i to zauvijek. Kada se protiv nečega borite, to vas trajno zarobljava. Sve dok se borite protiv nečega, dajete mu moć, i to upravo onoliko moći koliko energije ulažete u borbu."

Budimo ono što jesmo. Ne sputavajmo sebe i ne ograničavajmo, ali naučimo se da budemo umjereni. Pravu mjeru znamo sami, za to nam nisu potrebni religiozni pastiri.

Popularni postovi s ovog bloga

Kada Jelena dođe na more

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Ljubomir Erić - Savremeni ljudi ne umeju da vole