Hodaj


Naučila si živit', ptico lijepa
od svakoga ne primit' ruku pomirenja
i počinješ razumit' prvi puta
da jedno smo na vani
a drugo smo iznutra

Hodaj, nebo strpljive voli
hodaj, možda se ipak sve u dobro pretvori

Jer ko će to izvagat' svaki puta
koje riči vratit', a koje ćeš progucat

I strah te izgovorit' nakon svega
da godinama živiš s nekim
koga ne znaš

Zasto nosiš oblak iza lipog lica
viruj, bit će sve u redu,
i za svako slovo
ti ne trazi krivca
u sebi il' u meni
u svemu
jer slomit' će nas to


Zlatan Stipišić Gibonni, ''Hodaj''

Popularni postovi s ovog bloga

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

(Ne)prilagođen

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni